Znam da je i ta stara Republika bila postavljena na krivim i pogrešnim postavkama, na balansu između kapitalističkog zapada i komunističkog istoka i na kreditima koje je taj zapad sipao, dok je za to bilo potrebe.
Znam da je Tito pre svega bio veliki vlastodržac i monarh u (apsurdno) socijalističkoj republici koja je trebala da predstavlja najbolje društveno uređenje.
Znam da je ovaj naopaki i loš kapitalizam, i pored silnih padova, nepravdi i finansijskih kriza jedini društveni sistem koji još uvek radi i ne pretvara se u svoju suprotnost.
Sve to znam, ali me to ne sprečava da osećam nostalgiju za zemljom mog detinjstva i mladosti, kada je hrvatsko primorje, najlepše na Jadranu, bilo naše, kada sam tamo išao vozom, busom, i provodio fenomenalno vreme. Za zemljom u kojoj su Makedonci bili najtopliji, Bosanci najdruželjubiviji, Slovenci najradniji, a Srbi i Hrvati tu negde. Za zemljom koja je bila lepa, velika, imala i planine i mora, od Triglava do Đevđelije.
Danas je, još koji sat, Dan Republike Zemlje Koje Nema.
Drugovi Jugosloveni, srećan nam Dan Republike 🙂
A za one koji bi poneki dobar tekst na temu, izvolite:
U poslednje vreme sam se bavio nabavkom i/ili obnovom hardvera – nešto što sam želeo 😀 (dobro parče hardvera koje odlično radi posao … mmmmm, zadovoljstva kompjuterizma 🙂 ) a nešto što sam morao (mentalna zabeleška: nikada ne držati tečnosti, pogotovo lepljive kao što su sokovi pored tastature i miša; te periferije obično ne podnose dobro kupanje istima 😉 ).
U kupovinu obično polazim od sajtova PC Berza i IT Svet, ali, zahvaljujući poslovičnoj neažurnosti i neposlovnosti (“gde da priznam da nešto nemam, otići će kod Mike, napisaću da imam, pa ako baš neko traži, probaću da ga izmuvam ‘za sutra'”), to je samo polazna tačka – na kraju se svodi na beskonačno okretanje telefona, nadajući se da ću negde ipak naći to što mi treba.
Kada sam sređivao dobijene papire, slučajno sam uradio ono što obično ne radim (a što me koštalo već ranije) – pročitao sam garancije koje idu uz uređaje … i ostao zapanjen 😐
U trenutku nisam ukapirao da li je to garancija meni, kupcu da će lepo plaćen uređaj biti popravljen ako se ne-daj-bože pokvari, ili ja njima (prodavcima) garantujem da maltene nema šanse da ih uznemiravam.
Posebno su me iznervirale sledeće stavke:
Pri eventualnoj reklamaciji potrebno je dostaviti kompletan uređaj, ambalažu i prateće dodatke kao i opis kvara. Primanjem ovog garantnog lista, smatra se da je kupac upoznat i saglasan sa svime što u njemu piše.
Ili:
Kupac je dužan da sačuva originalnu ambalažu i da je obavezno koristi pri svakom internom ili eksternom transportu.
Na stranu što ne znam šta je to “interni transport” (valjda kada prenosim kućište iz sobe u sobu 😉 ) da li likovi koji pišu ovakve garancije uopšte koriste parče tela zvano mozak? Da li svi oni očekuju da kupim jedno 10 kvadrata stana više, da bih sačuvao sve moguće kutije i sve moguće ambalaže u koji oni zdušno trpaju proizvode?
Ono što me još više zanima, kakva su moja/naša prava? Da li mogu da se “pobunim” protiv ovoga? Odgovor tipa: “kupi u drugoj radnji” ne štima, jer je blic proba (“dajte mi molim Vas vašu standardnu garanciju” a bez da sam išta hteo da kupim) pored zbunjenih faca prodavaca pokazala da su tekstovi maltene identični.
U normalnim zemljama dovoljno je da predmet u pitanju solidno upakujete, dok kod nas – “čuvaj majstore”. Sve u svemu, još jedan od apsurda srpske kupovine.
(o Društu za zaštitu potrošača neću ni trošiti reči – nemaju čak ni sajt).
Za programiranje, sem želje, puno učenja i malo talenta, neophodni su i razni alati. Ti alati zavise prvenstveno od operativnog sistema, kao i ciljne aplikacije koju želite da razvijete.
Danas sve više ima smisla razvijati web aplikacije, umesto klasičnih desktop (korisničkih) aplikacija; prednosti i sa strane korisnika i sa strane programera su očigledne:
Sa strane korisnika:
za pristup aplikaciji je dovoljan browser na računaru ili čak na mobilnom telefonu
dostupnost aplikacije je praktično sa bilo kog mesta na kome postoji pristup Mreži
nema instaliranja nikakvih DLL-ova, ActiveX komponenti i ostali džidža-bidža – to praktično prelazi u održavanje aplikacije na serveru i to je zaduženje programera a ne korisnika
Istina, gornje će se platiti osiromašenim korisničkim interfejsom, ponekad slabijom funkcionalnošću, ali su sve to minorni nedostaci – činjenica je da već sada najviše vremena provodite u browseru, a to je dobar dokaz da su ovi nedostaci zaista manje bitni.
Sa stanovništva programera, razvijati web aplikacije takođe ima sve više smisla:
postavljanje aplikacije (hosting) je relativno jevtin (od 7-8$ mesečno za osnovni tj. shared hosting pa od 40$/mesečno za VPS hosting)
potencijalno mnogo veća publika, a time korisnici kao i dobit (ili novčana, ili reklama, ili popularizacija samog programera)
ispravljanje bagova i problema se daleko lakše radi – samo na jednom mestu, na samom serveru gde je i aplikacija
kontrola pristupa (ko koristi aplikaciju i da li na to ima prava) je daleko lakša
Ok, šta je sve potrebno programeru koji se odlučio za razvoj Asp.Net aplikacija na Windows platformi? Da pokušam da nabrojim:
Windows operativni sistem (preporučeno Vista ili XP Professional ali može i XP Home verzija) – originalni
.Net Framework (preporučeno 3.5 SP1, ali može i 2.0 SP1)
SQL Express baza (preporučeno SQL Express 2008 ali može i SQL Express 2005)
Sve gore, sem operativnog sistema je potpuno besplatno.
Sad, moguće je sve od ovoga skinuti odvojeno, ali zašto komplikovano kada može i jednostavnije? Tom delu “jednostavnije” je upravo namenjen Microsoft Web Platform Installer – sistem za instalaciju svega što vam je potrebno za razvoj.
Postupak je vrlo jednostavan: pobrinite se da imate barem .Net 2.0 instaliran; zatim odete na Microsoft Web Platform Installer i skinete/startujete malo programče; posle kraćeg ispitivanja, ponudiće vam razne opcije za instalaciju (značajno različite u zavisnosti da li ovo radite na XP, Windows Server 2003/2008 ili Vista operativnim sistemima):
Microsoft Web Platform Installer - prvi korak (klikni za veću sliku)
Ako niste sigurni, izaberite ASP.NET ili Complete za instalaciju svega što se nudi (ipak, reč upozorenja: Complete je veliki download – oko 150 Mb), prihvatite nekoliko Terms & Conditions i sačekajte da se završi instalacija.
Kako procedura (ako na mašini nema ništa već instalirano) zna da potraje, preporučujem da ovo radite kada je dobra veza 🙂 a vi radite nešto drugo (instalacija može da zahteva restart ili dva, za .Net Framework 3.5 SP1 i Windows Installer 4.5):
Microsoft Web Platform Installer - instalacija (klikni za veću sliku)
U svakom slučaju, ovo je zaista najjednostavniji način da vaš računar pretvorite u vrlo pristojnu razvojnu stanicu i to potpuno besplatno. Ako ste Web programer na Microsoft platformi, toplo preporučujem da pogledate i ovaj pristup.
Visual Web Developer 2008 Express (klikni za veću sliku)
(e da, da ne zaboravim: MS WPI je u Release Candidate statusu tj. nije potpuno završen proizvod, pa stoji standardno bla-bla “krivi ste ako instalirate a nešto ne bude radilo itd, itd” 🙂 )
U normalnim zemljama ovo nije vest; no, naša zemlja ima još mnogo da poradi na edukaciji svojih građana da bi zaslužila epitet “normalna”.
Kreiranje bilo kakvog digitalnog sadržaja (programa, teksta na blogu, novinskog članka, romana …) je skupa i mukotrpna operacija koja od autora zahteva (pored inspiracije i možda talenta) vreme, vreme koje je inače mogao da utroši na nešto drugo.
To što je rezultat rada u digitalnom obliku (i tako savršeno spreman za kopiranje) ne znači da treba da se besomučno širi i time obezvređuje rad i eventualna nadoknada koja za taj rad dolazi. Anonimnost koju Mreža pruža i generalno ignorisanje moralnih pravila (da li se iko zapitao kakav je motiv da neko potroši desetine hiljada evra da napravi film, da bi se isti besplatno distribuirao svima koji znaju da koristte pretraživač?) dovodi do ovakvih izjava:
Umesto da podrže ovog mladog ljubitelja srpskog filma koji ga popularizuje na Internetu, oni su ga tužili.
ovo je mladi entuzijasta koji to nije radio zbog para, nego zbog ljubavi prema filmovima i serijama
ivan je kulturni prosvetitelj sto se mene tice
ima milion ljudi kojima se gleda a nema reprize ili nisu u mogucnosti da je gledaju
Da li samo ja vidim potpunu zamenu teza ovde? Krađa je ok, nije krađa jer odgovara većini?
Krajnje je vreme da krenemo da poštujemo tuđi rad, ako ništa drugo a onda zbog represija zaprećenih zakonom. Krajnje je vreme da poštujemo prvo rad naših građana a onda i svih ostalih; nemaština i nemanje novca su samo izgovori, nikako razlozi za krađu.
U nekoliko poslednjih verzija WordPress je doneo novosti kod ubacivanja slika u tekstove (upload modul) – pored “regularnog” html modula, ponudili su i Flash based, sa solidnim skupom mogućnosti.
No, poslednja verzija ovog plugina, verzija 10, je potpuno “izlomila” ovaj deo – više nije moguće ubaciti slike preko Flash verzije, što se mnogim skribomanima neće dopasti 🙂
Šta je rešenje? Ima ih više:
koristite Browser based (html) verziju uploadera; ima daleko manje mogućnosti, ali radi bez obzira na Flash plugin
sačekajte WordPress verziju 2.7 u kome je urađena ispravka ovog problema
vratite se na Flash verziju 9 (koja lepo radi).
Poslednja predložena alternativa ima nekoliko koraka:
Pozatvarajte SVE programe, sa posebnim osvrtom na browser i messenger programe (IE, FF, Safari, Opera, MSN, GTalk, Yahoo, ma sve), Vista Sidebar i sve ostale programe iz SysTray dela.
Tek kada ste sigurni da nemate ni jedan program koji koristi Flash, aktivirajte gornje programče za deinstalaciju. Kada odradi posao, restartuje mašinu.
Instalacija starije (9.0.151) verzije Flash-a
Na ovoj stranici imate arhivu svih verzija Flash player-a; sad, arhiva je 134 Mb, što je malo preterano; zato sam skinuo i izdvojio tri datoteke (garant kršim neko pravilo, ali ‘ajde 🙂 ):
Jedna od sekcija ovog sajta je sekcija sa programima – odabranim pre svega zbog toga što su se dokazali u svakodnevnom radu.
No, ono što sam primetio je da se lista programa koje zaista koristim smanjuje – prvenstveno jer se gomila stvari koje mi trebaju seli u sam operativni sistem.
Kako sam sticajem okolnosti u poslednjih 10-ak dana radio reinstalacije 4 računara (prijatelji / rođaci), napravio sam referentnu listu programa koje sada smatram “standardnim” pa sam rešio da ovu listu podelim i sa vama. Takođe ću se truditi da radim osvežavanje ove liste kako neki od programa zasluži mesto na njoj.
Naravno, ovo je samo to: moja referentna lista, ali možda dobijete ideju ili dve šta da probate od programa.
I da – ako imate mali broj instaliranih programa, računar će ostati brz i efikasan sve do sledeće promene hardvera 🙂 Ovo možete postići tako da napravite virtuelni PC (koristeći Virtual PC 2007), i njega koristite za sve one programe koje probate ili koristite samo jednom ili dva puta; sa današnjim računarima, virtuelni pc je vrlo, vrlo brz i ima jednu veliku prednost – prostim kopiranjem datoteke gde se čuva slika virtuelnog računara napravite drugi 🙂 (možda napišem poseban tekst o ovome).
I da, obavezni pratilac ovoj listi je Ninite – (skoro) sve što vam treba na jednom mestu 🙂
(1) – za korisnike XP-a; ovo je ugrađeno u Vistu (2) – meni potreba za “pravim” desktop Office paketom odumire; ako imate stalnu vezu, probajte docs.google.com ili Zoho (3) – protivvrednost evro iznosa po kursu od 85din/€ (4) – naravno, samo jedan od ponuđenih antivirus paketa (5) – naravno, samo jedan od ponuđenih search paketa (6) – naravno, samo jedan od ponuđenih anti-spyware paketa
Pomažući u nekim sitnicama oko sajta/bloga prijatelju (preko GTalk-a) došli smo u sitan “nesporazum”: stavke koje sam ja imao u FireFox-u su “nedostajale” sa druge strane žice 🙂 Uobičajena akcija je da tražim snimak Help/About ekrana. I dobio sam ga 😀 :
Tekuća verzija Firefoxa je 3.0.3 😀 – posle osvežavanja (ugrade-ta) sve je daleko lakše išlo 🙂
Šalu na stranu, redovno održavanje vašeg računara / laptopa je nešto što treba da postane deo vaših uobičajenih aktivnosti, kao što je čitanje pošte ili blogova.
Za početak, evo tekućih verzija osnovnih aplikacija koje bi trebali da imate na vašim računarima (za Windows kućne korisnike – poslovni su malo drugačija priča):
1. Windows operativni sistem – Vista Home Premium SP1
Ako “vozite” bilo šta starije od XP-a (Windows 98 SE, ME, 2000) – uradite odmah upgrade (sa legalnom verzijom). Prosto ne postoji razlog zašto da ostanete na staroj verziji sem baš zastarelog računara (manje od 256 Mb memorije i slabiji procesor od 800 Mhz).
XP
Ako ste na XP-u, potrudite se da uradite osvežavanje sa Service Pack 3 paketom:
(ovaj ekran se dobija Start / Run / WinVer komandom)
Vista
Nemam nameru da nešto sada vršim propagandu za Vistu 🙂 ali je to odličan operativni sistem; ako nemate neki uređaj za koji ne postoje Vista drajveri, i imate solidnu standardnu mašinu (2Ghz procesor, 1Gb memorije), moj je savet da pređete na Vistu – bolji, lepši i sigurniji operativni sistem od XP-a.
U tom slučaju, pobrinite se da primenite Service Pack 1:
(ako već “vozite” Vistu, obično akcija nije ni potrebna – dobićete ga u okviru redovnog osvežavanja zakrpama)
2. Browser (pregledač) – Firefox 3
Aplikacija u kojoj verovatno provodite najviše vremena je browser. Takođe, ako koristite XP i niste ga podesili kako treba, onda browser može biti i glavni izvor problema i potencijalne zaraze.
Da bi smanjili šanse da se to desi, potrudite se da uvek koristite najnoviju verziju:
Firefox
Definitivno preporučujem Firefox kao vaš glavni browser. Tekuća verzija je 3.0.3:
Internet Explorer
Ako ste lenji 😉 i mrzi vas da skinete i instalirate Firefox, onda se barem potrudite da koristite najnoviju verziju Internet Explorer-a, verziju 7:
3. Office paketi
Pored “direktne” zaraze (bilo kliktanjem na nezgodnim sajtovima, bilo startovanjem “igre” sa neproverenih CD-ova / flash diskova) jedan od čestih načina da “zakačite” nešto je preko zaraženih Office dokumenata (Word ili Excel datoteka).
Najbolji način da to sprečite je da redovno radite krpljenje vašeg Office paketa. Tekuće verzije u ovoj oblasti su:
Na kraju, ali ne manje važno su antivirusni paketi. Dodatnu zaštitu vašeg računara možete postići koristeći besplatna ili komercijalna rešenja.
No, da bi ulaganje (bilo vremena, bilo para ili oba) imalo smisla, osvežavanje vašeg antivirus programa mora biti na dnevnom nivou. Znači, ne nedeljno, ne mesečno, već dnevno – autori virusa i ostalih napasti su daleko produktivniji od proizvođača antivirusnih programa, tako da bi paranoik u meni rekao da i dnevno nije dovoljno često, ali se negde mora postaviti granica 😉
Još jednom, proverite koje verzije koristite i osvežite aplikacije ako treba – sad odmah 🙂
Jedna od redovnih operacija kod održavanja sopstvenog bloga je WordPress upgrade. Naime, WordPress je veoma aktivan projekt i vrlo često izlaze nove verzije.
Postoje dve vrste verzija: sigurnosne (kada se menja treća cifra u broju verzije – 2.6.3) i funkcionalne – kada se dodaje veliki broj novih opcija i funkcija u WordPress (i tada se menja druga cifra u verziji – recimo 2.7.0 koja se planira sredinom novembra 2008) – više o “velikim” verzijama imate na mapi razvoja.
U principu, treba primeniti svaku novu verziju na vaš blog; no, ovo je iskustveni savet: ako je treći broj verzije nula (kao u 2.7.0) – sačekajte. Ne kažem da su prve “velike” verzije loše, samo se pokazalo da obično imaju dosta sitnih grešaka (što je i normalno jer im prethodi veliki razvoj).
Backup baze i sajta
Prvi i apsolutno obavezni korak u Wordress osvežavanju je backup baze – prosto nema opravdanja za izbegavanje ovog koraka: tu su vaša podešavanja, svi tekstovi, svi komentari, svi nalozi na vašem blogu (ako ih imate više).
Zato, prvo backup baze, provera da je arhiva i datoteka unutar arhive čitljiva, pa onda idemo dalje.
Nije loše uraditi i kompletan backup svih fajlova koji čine vaš sajt; i prosto kopiranje na vaš računar koristeći FileZillu recimo je dovoljno. Kako zbog velikog broja fajlova ovo zna da potraje, minimum koji treba iskopirati pre osvežavanja su:
wp-config.php u osnovnom direktorijumu
ceo wp-content folder
(ako niste sigurni kako da uradite ovo, pogledajte prethodne nastavke; ako i posle toga niste sigurni 🙂 pitajte u komentarima ili na mail)
Korisnici cPanela mogu jednostavno da kliknu na Download a home directory Backup i tako skinu sve fajlove u jednoj (vrlo često povelikoj) arhivi.
Kada ste skinuli arhivu, raspakujte je, recimo koristeći 7-Zip:
(klikni za veću sliku)
Sada ćete dobiti wordpress direktorijum gde su svi fajlovi od nove verzije.
Isključivanje svih pluginova
Pre slanja fajlova na server, obavezno je da isključite sve uključene pluginove:
WordPress: isključivanje svih plugina (klikni za veću sliku)
Pre toga, zapamtite / zabeležite koji pluginovi su uključeni, da bi iste uključili posle cele operacije.
Osvežavanje – FTP-om
Osvežavanje verzije preko FTP-a (recimo iz FileZille) je jednostavno:
Filezilla: osvežavanje WordPress instalacije (klikni za veću sliku)
locirate upravo raspakovan wordpress direktorijum sa leve strane (lokalni računar)
locirate osnovni wordpress direktorijum na sajtu
obrišite wp-admin na sajtu (1 min 20 sec)
obrišite wp-include na sajtu (2 min 50 sec)
selektujete sve sa leve strane u donjem delu, gde su datoteke (Ctrl-A), desno dugme na taj izbor pa upload
potvrdite da želite da pregazite sve postojeće fajlove
prebacite fajlove na server (13 min 40 sec)
Potvrda gaženja datoteka – klikni za veću sliku
Zašto pišem vremena? FTP protokol prosto nije namenjen prebacivanju velikog broja (preko 500 u tekućoj WP instalaciji) – tada je spor i za upgrade će vam trebati maltene 20 minuta. U tom periodu, ko god dođe na vaš sajt može da dobije svakakve stranice i informacije o greškama.
No, tu na žalost ne možete puno uraditi – FTP protokol ne poznaje “raspakuj arhivu” komandu; jedino možete izabrati “mirnije vreme” kada je poseta na sajtu manja.
Osvežavanje – cPanel
Kroz cPanel možete osvežiti WordPress kao i kroz Filezillu – datoteku po datoteku. Naravno, to nije nikakav napredak. No, cPanel ima jednu jako dobru funkciju koja omogućava da ovaj posao bude mnogo udobniji: raspakivanje arhiva na serveru:
spakujete sve datoteke u jednu arhivu kod vas na računaru
iskoristite cPanel: File Manager za upload te arhive na server
na kraju, kliknete na arhivu (kada je na serveru) i gore desno izaberete Extract File Content:
cPanel: raspakivanje arhive (klikni na veću sliku)
Ali, (naravno, uvek ima neko ali), cPanel ima tu ružnu osobinu da kada raspakuje obične zip arhive, preskače sve datoteke koje već postoje na serveru, što naravno poništava poentu osvežavanja – nama to upravo i treba – da uradimo zamenu postojećih datoteka boljim verzijama.
Šta je rešenje? Pa, recimo spakovati datoteke u .tar.gz arhivu, koju cPanel raspakuje bez problema i radi (kako i treba) gaženje starih verzija. Startujte 7-Zip File Manager, siđite do direktorijuma gde čuči novi WordPress, označite sve datoteke i direktorijume (Ctrl – A), i kliknite na veliko zeleno +:
7-Zip: pravljenje tar arhive (klikni za veću sliku)
Na tom dijalogu izaberite tar tip – dobićete wordpress.tar datoteku. Još nije gotovo – označite sada samo wordpress.tar datoteku, i ponovo kliknite na veliko zeleno +:
7-Zip: pravljenje gzip arhive (klikni za veću sliku)
ovog puta izaberite Gzip i konačno ste dobili .tar.gz arhivu (razlog za dva koraka: Gzip pakuje samo jednu datoteku).
SADA uradite upload na sajt i izaberite raspakivanje – za nekoliko trenutaka ćete imati raspakovanu novu verziju WordPressa.
Finalni koraci
Ono što je obavezno je da prvi link kome pristupite bude http://adresa-bloga/wp-admin/upgrade.php – nikako da se ulogujete ili bilo šta slično!
Ignorisanje ovog koraka je najčešći uzrok neuspelim i problematičnim WordPress osvežavanjima – ovaj finalni korak radi promene u bazi bez kojih novi fajlovi neće raditi kako treba.
Kada je ovo sve odrađeno, aktivirajte pluginove sa spiska koji ste napravili pre samog osvežavanja.
I to je to 🙂
Ovim bih (barem za sada) zatvorio krug “WordPress Radionice za početnike”; to nikako ne znači da neću i dalje pisati o WordPress-u, samo će biti to malo ređe i sa malo naprednijim temama.
To vas naravno ne sprečava da u komentarima / mailu zatražite još neku lekciju sa određenom temom 🙂
Tehnologija napreduje džinovskim koracima, posebno u Web područjima; direktna posledica toga je da sve više ljudi mogu da je koriste, a još direktnija je inflacija takozvanih programera iza ćoška koji će “odraditi sajt za 100€”.
Ovaj tekst nije namenjen programerima iza ćoška već web programerima ili onima koji to žele da postanu.
Nekoliko razloga su me podstakli na ovaj post:
programer sam (i tim se dičim 😉 ) i trudim se da svoj posao obavljam profesionalno i odgovorno
radim sa velikim brojem drugih programera i mislim da sam u stanju da dam generalnu ocenu kvaliteta rada na tom polju
Uža specijalnost mi je ocena upotrebljivosti i pristupačnosti sajtova (komercijalnih pre svega)
Oktobar je mesec knjige 🙂 i tada visim po knjižarsko/izdavačkim sajtovima birajući šta da kupim na Sajmu – zato stoji ono “knjižare” mada se može primeniti na većinu sajtova.
Napraviti komercijalan sajt je ozbiljan posao: u količini vremena potrebnoj da se sagledaju svi zahtevi, zatim da se to napravi, istestira i postavi live; napraviti upotrebljiv komercijalan sajt je još veći posao – postoje gomila knjiga, studija, kurseva gde sve sve krupne i sitne stvari uče.
No, čak i ako nemate para da sebi priuštite obrazovanje tog tipa, tu je Mreža, Google i na kraju krajeva, vaša zdrava pamet šta gde i kako treba postaviti. Na kraju, uvek možete platiti (vi ili naručilac posla) pravu studiju o upotrebljivosti.
Zašto ovo uopšte pišem? Najbolje da vam pokažem kroz primere (da ne bude zabune: nisam nikakav stručnjak za dizajn, sve primedbe će biti sa funkcionalne stane).
Prva strana / Home page
Naslovna / Prva / Home Page – kako god da je nazovete, ovo je NAJVAŽNIJA strana na sajtu; ako je loše urađena, ako nije pregledna, ako običnom (naglašavam: običnom) korisniku nije jasno kako da nađe ono zbog čega je došao na vaš sajt, izgubili ste jednog potencijalnog kupca.
– Centralni deo strane zauzet je velikim banerom koji obaveštava o velikom popustu na Sajmu; znači, ono što je vremenski ograničeno i vezano za vreme i mesto treba jasno staviti do znanja i to sa minimumom informacija: “60% popusta na Sajmu knjiga” – sve rečeno i definitivno dovoljno intrigantno da kliknete na baner.
– Redovni kupci: ako ste redovan kupac, i dolazite periodično na sajt, treba vas obavestiti o novim knjigama (kao potencijalnim metama za kupovinu) – odmah ispod centralnog banera
– Jasno izdvojena (crvenom bojom) korpa gore levo stavlja do znanja da je naručivanje knjiga moguće tu, odmah sa sajta; Visa / Master dole levo potvrđuje ne samo da je moguće naručivanje već i plaćanje, što je na našim sajtovima itekakva retkost.
– Čista i jasna navigacija na vrhu daje najčešće oblasti sajta koje zanimaju najveći broj kupaca (mada, primedba: da sam se ja pitao, ovde bi išao i “Kontakt” link, a ne u dnu stranice)
– Top liste (i generalno razne liste) su uvek veoma atraktivan način privlačenja pažnje (i potencijalne kupovine)
– Pretraga: sajt knjižarskog tipa bez vrlo dobre pretrage je prosto besmislen.
Iako relativno redovno kupujem Solarisova izdanja, njihova prezentacija je među najgorim prezentacijama knjižara i/ili izdavačkih preduzeća:
Solaris Novi Sad: Naslovna strana (klikni za veću sliku)
Prosto je neverovatno da se neko u 2008. godini sa toliko nemarnosti odnosi prema svom web prisustvu.
Ne znam gde pre da počnem:
– Obaveštenje o on-line prodavnici u vidu “šetajućeg” teksta (marquee) na potpuno nečitljivoj pozadini. Obratite pažnju da se on-line prodavnica nalazi na sasvim drugoj adresi – zar je toliki problem integrisati ova dva sajta u jedan, funkcionalniji i bolji?
– Cena, kao esencijalni deo informacije o knjizi je “iščupana” i stavljena u PDF datoteku koju morate da skinete i da imate čitač za PDF (znam da ga skoro svi imaju, ali to nije ideja). Zar je jednostavnije uraditi ažuriranje Word dokumenta, prebaciti ga u PDF, okačiti na sajt od prostog unosa cene PORED KNJIGE na samom sajtu?
– Leva strana sajta je potpuno neiskorišćena
– Nema pretrage.
Pretraga
(Znam da svi znate 🙂 ali čisto da pomenem. Ako želite da nađete nešto po određenom sajtu, a na sajtu nema pretrage, uvek možete da pozovete Google u pomoć; unesite termin, a zatim site:ime_sajta iza termina:
Posećenost bloga site:vesic.org
Google će ograničiti svoju pretragu samo na taj sajt. Tačno je da pretraga ne mora da bude potpuna (ako Google retko obilazi sajt pa je u međuvremenu dodata neka nova strana / promenjena stara) ali s obzirom da sajt nema pretragu, bolje išta nego ništa 🙂 )
Pretraga je danas osnov nalaženja informacija; pri tome, naravno Pretraga = Google. Da bi Google našao određeni sajt, nekoliko stvari treba da se dese:
Naravno, sadržaj treba da je lako pretraživ (čitaj: što više teksta, što manje slika / Flash objekata)
Naravno, potrebno je i vreme (nekada i do mesec – dva) da se sajt nađe u Google indeksu; u svakom slučaju, to vreme je van vaše kontrole.
No, pretpostavimo da je korisnik nekako došao do vašeg sajta; sada imate dve mogućnosti:
Lokalna pretraga
Svaki komercijalni sajt mora da ima efikasnu i jednostavnu pretragu – mislim da ovo ne treba dalje objašnjavati.
Sama realizacija pretrage (sa programerske strane) nikada nije jednostavna i ne treba potcenjivati broj mogućih problema na koji možete da naiđete. Iako većina boljih sistema za upravljanjem podataka (MySQL, Oracle, MS SQL Server) podržavaju takozvani full text search, njihova implementacija (sa posebnim osvrtom na ћирилично / latinične probleme, i naša šđčćž slova) nikada nije trivijalna.
Doduše, to vas ne sme odvratiti od izrade pretrage – sajt to mora posedovati.
Google Custom Search
Elegantan način da se gore navedeni problemi zaobiđu je Google Custom Search – mogućnost da sav taj problematični posao prebacite na Google.
Ideja je više nego jednostavna – registrujete GCS, integrišete ga u sajt (što se svodi na ubacivanje dve ili tri JavaScript datoteke uz minimalne kozmetičke promene) i zaboravite – Google je ionako vrlo specijalizovan za pretrage 🙂
Kvaka u ovom rešenju je ono što sam pomenuo gore – ako Google ne zna da je došlo do promene sadržaja, ili retko obilazi vaš sajt (jer u početku ima malo linkova koji pokazuju na njega) GCS neće biti baš precizan. Da li je ovo razlog protiv GCS – to morate vi ili naručilac posla da odlučite. Iskustvo je pokazalo da posle 3 – 4 meseca (što je inače period kada ispravljate greške, stavljate novu verziju sajta itd) GCS sasvim lepo radi posao (naravno, koristite Sitemaps, uz propisan ping Google-tu svaki put kada se sadržaj promeni).
Interfejs
Jednom isprogramirana, pretraga treba da dobije i odgovarajući interfejs prema korisniku. Laguna radi to ovako:
Ovo nije dobar primer za pretragu – za običnog korisnika, dodatna podela (naslovi / pisci / sadržaj) će samo smanjiti šansu da ono što ga zanima i pronađe na sajtu; bolje je dati više rezultata pretrage, nego manje.
Nije loše da postoje dve vrste pretrage: osnovna i napredna (gde možete dati mnogo finiju granulaciju: po imenu i prezimenu, po ISBN broju, itd itd), ali osnovna pretraga treba da bude efikasna i jednostavna – baš kao Google pretraga.
Kategorizacija
Znam da kategorizacija knjiga u određene žanrove i/ili oblasti nije dovoljno niti dobro standardizovana; no, to ne treba da vas spreči da napravite listu žanrova koja će potencijalnom kupcu olakšati a ne otežati kupovinu. Kako slika govori više od ne znam koliko reči, evo primera sa tri razna sajta:
(klikni za veću sliku)
Koja kategorizacija vama leži?
Ovo ne znači da “očigledna” kategorizacija treba da bude jedna i jedina, daleko od toga – ništa vas ne sprečava da imate i druge kategorizacije na sajtu; samo smatram da “očigledna” treba da bude osnovna i pri tome lako razumljiva.
Kontakt
Iako možda izgleda kao trivijalni element sajta, ovo je jedan od najvažnijih, i iz meni nepoznatih razloga, većina ga ne uradi kako treba.
Lagunin primer: Laguna: kontakt podaci (klikni za veću sliku)
Dosta dobar: pregledan, sa gomilom podataka. Na telefone i e-mail poruke uredno odgovaraju, što je veliki plus i postavljeno je radno vreme, što je vrlo bitno kada morate da odete i lično kupite / preuzmete robu.
No, može i bolje:
Adresa – nije jasno da li je to adresa od redakcije ili kluba čitalaca? Pogotovo što na dnu strane stoji druga adresa.
e-mail je u starom formatu; sajt postoji na .rs domenu, email adresa je i dalje na .co.yu – ovakve nedoslednosti bi trebalo ispraviti
Mapa je ok; no definitivno treba dodati i linije prevoza kao i stanice u blizini kluba; to je mali napor a veoma olakšava planiranje puta do kluba.
Sada na Solarisov primer:
Solaris: kontakt strana (klikni za veću sliku)
Prvi problem je što postoji očigledna razlika između domena na kojoj je prezentacija (http://www.solaris-ns.com) i mail adrese ( office@solarisns.com ) – moja prva misao je bila: da nije greška? Drugi domen zaista postoji, ali na tom domenu nema nikakve prezentacije. Na stranu što na mail nisu odgovorili dva dana.
Prosto ne mogu da smislim razlog zašto bi neko unosio ovakvu vrstu zabune u komercijalni sajt – na jednom domenu prezentacija, na drugom domenu mail a na trećem domenu on-line prodavnica (više o tome malo kasnije).
Drugi problem je što nema poslovnih podataka o firmi (PIB, matični broj i slično) kao ni mape i gradskih linija.
Online kupovina
Laguna – kupovina
Da vidimo kako ide sa kupovinom; recimo da želim da kupim “RIZNICA OBMANA” od Majkla Farkvara:
unesem “riznica” u polje za pretragu i lupim enter
kliknem na nađenu knjigu
kliknem na Dodaj u korpu i bez osvežavanja strane (Ajax), knjiga je u korpi
klikom na “Završi kupovinu” dajem podatke i knjiga je kupljena:
(klikni za veću sliku)
Čisto, pregledno, jednostavno.
Čak i da nema direktne pretrage, knjigu sam mogao da nađem preko žanra ili autora.
Solaris – kupovina
Hajdemo sada na poznati negativan primer – želim da kupim prvo Solarisovu knjigu: Daglas Preston & Linkoln Čajld – “KABINET ČUDESA”, kao i da vidim koje sve još knjige imaju od ovih autora.
Odlazim na sajt, zatim Autori (obratite pažnju da ne postoji NIKAKVA kategorizacija), lociram peške ova dva autora da bih ustanovio da nikako ne mogu da lociram njihove knjige:
(klikni za veću sliku)
Ovo je čist tekst bez ijednog jedinog linka! (a podsetiću, linkovanje informacija je glavna prednost html-a u odnosu na običan tekst 😉 )
Ok, pošto ne odustajem tako lako, lociram knjigu preko prostog spiska knjiga, opet bez ikakve kategorizacije i selekcije, kliknem na detalje i:
(klikni za veću sliku)
opet završim na stranici bez ijednog linka, čak ni prema autorima!
Do sada sam već ukapirao da ovde ne mogu da kupim knjigu 😉 pa idem na sasvim novu adresu prodavnice koja se reklamira svuda po sajtu (uključujući i kontakt stranicu), koji ‘fala bogu ima search:
Hajde da zanemarimo (bezobrazan komentar u 2008-oj godini) “Nemojte da koristite naša slova” i da probamo da nađemo knjigu:
– Uneo “Daglas Preston“; hm, samo jedna knjiga i to ne ona koja mi treba 😕 – pa da, kako ne znam da su ime jednog od autora skratili.
Pokušajte malo da surfujete po kategorijama: Solaris: kategorije knjiga (klikni za veću sliku)
na stranu što je podela vrlo čudna, kakva je svrha pokazivati podkategorije koje nemaju ni jednu knjigu?
Na kraju
O oba sajta bi moglo još mnogo šta da se kaže (posebno o Solarisovom) ali sam već sada preterao sa dužinom teksta 🙂
Ne znam da li je ovo dovoljno detaljno da zasluži naziv “studije”; samo se nadam da sam uspeo da barem malo skrenem pažnju / objasnim stvari na koje bi svi koji prave sajtove (i naručioci i izvođači) definitivno morali da uzmu u obzir. Danas više nije 2000-ta i ne treba zanemariti broj ljudi spremnih da odu na vaš sajt i kupe to što nudite. Zato smatrajte novac uložen u izradu dobrog i upotrebljivog sajta investicijom (koja će vam se brzo vratiti kroz kupce koje privuče) a ne troškom 🙂
Red je da se sada bacimo na zaista ozbiljne stvari i pripremimo WordPress za upgrade.
Prvo, od čega se sastoji instalacija jednog WordPress bloga? Neka slika bi mogla da izgleda ovako:
datoteke koje skinete sa WordPress sajta i koje čine instalaciju samog WordPress-a stavljate na jednu mašinu i to obično preko FTP protokola
na isto mesto (u wp-content direktorijum) idu obično i nove teme, pluginovi kao i slike koje postavite na sajt
Za razliku od opipljivih datoteka, vaši tekstovi i komentari, sve što se dinamički kreira, ide u MySQL bazu podataka (koga zanima: više detalja o MySQL imate kod Miffa: uvod i upiti u php-u)
Cilj ovog nastavka je da naučite kako da sačuvate sadržaj iz baze – to vam je najvažniji deo vašeg bloga. Ovaj postupak treba da bude periodičan; učestalost zavisi od toga koliko često objavljujete postove i dobijate komentare, ali je sigurna zona jednom nedeljno; ako se nešto i desi, izgubićete u najgorem slučaju nedelju dana pisanja i komentarisanja.
Na žalost početnika 🙂 načini na koji hosting provajderi (firme kod kojih držite vaše prezentacije i blogove) omogućavaju da pristupite vašim bazama su brojni; ja ću predstaviti 3 sa kojima sam se najčešće sretao; no, ako ovo ne bude dovoljno, i vi imate neki drugi način, pišite mi i rado ću i njega uključiti u lekciju.
I da, iako ni jedan od ovih načina ne bi trebalo da ošteti podatke, radite pažljivo 😉 da ne bude posle da sam ja za sve kriv 🙂
Pristupni parametri
Pre nego li krenemo u čuvanje baze, treba da znamo jel’te gde se nalazi 😉 Četiri parametra određuju bazu u potpunosti:
DB_HOST ili ime mašine gde se nalazi baza
DB_NAME ili ime same baze (mašina može da drži gomilu baza)
DB_USER korisničko ime za pristup bazi (ovo najčešće nije isto sa FTP ili WP korisničkim imenom!)
DB_PASSWORD – lozinka za gornje
Ovi parametri se nalaze u wp-config.php fajlu, u osnovnom direktorijumu WP-a i izgleda nekako ovako:
i možete iskoristiti FileZillu za dohvatanje tog fajla.
1. WP-DB-Backup
Jedna od glavnih prednosti WP-a je njegova proširivost; postoje gomile pluginova koji donose WP-u dodatnu funkcionalnost. Za očekivati je da postoji plugin koji radi upravo ono što nam treba:
Upalite Filezillu i prebacite ga u wp-content/plugins folder
Sada se ulogujte na administativni deo WP-a, izaberite desno Plugins i aktivirajte novi plugin.
Jednom aktiviran, plugin možete podesiti na Manage / Backup stranici:
Na ovoj stranici ima nekoliko bitnih podešavanja:
Da li će kopija podataka baze (tj. backup) biti smeštena na:
na serveru (ne preporučujem; vama je baza već kod hosting kompanije; nema puno smisla tamo čuvati i kopiju)
po pritisku na Backup now! biti snimljena kod vas na računar (ovo je preporučena opcija)
biti poslata na vaš mail (i ovo je ok opcija, barem u početku, dok je arhiva mala)
Ovde možete izabrati i opciju da se backup pravi periodično i šalje na mail, što je takođe vrlo korisno; postavite na nedeljni raspored i vaši podaci su kod vas bez ikakve akcije.
Primetite da za ovu opciju pristupni podaci nisu ni bili potrebni 🙂 jer se sve radi iz samog WordPress-a.
Koju god da opciju izaberete, backup ćete dobiti kao jednu datoteku, obično sa kriptičnim imenom:
vesic_test_wp_v3jolo_20081022_959.sql.gz
gde očiglednu ulogu ima ime baze, datum, vreme i još neke sitnice 🙂
Nastavak “gz” kaže da je ovo gzip arhiva; upotrebite neki pristojni arhiver (recimo 7-zip) sa kojim ćete proveriti da je arhivu moguće raspakovati i da se unutra nalazi tekstualni fajl sa nastavkom sql.
Tek sada, po proveri svega gornjeg možete reći da je backup završen 🙂
2. phpMyAdmin
Jedan od najčešćih načina pristupa vašoj bazi je web aplikacija phpMyAdmin; solidan način za rad sa bazom. U ovom slučaju će vam pored pristupnih parametara gore navedenih trebati i adresa (URL) phpMyAdmin aplikacije – ovo treba da vam da vaša hosting kompanija; ako baš nemate sreće, pokušajte da u adresu browsera unesete DB_HOST vrednost (ako ta vrednost nije localhost).
Pretpostaviću da ste uspeli da nađete adresu i da ste se ulogovali sa datim DB_User / DB_Password. Ekran koji ćete dobiti izgleda otprilike ovako:
Opcija koja je potrebna je Export; po izboru, sledi ovakav ekran; izaberite vašu bazu gore levo i ostale opcije (već izabrane na ovoj slici):
Klikom na “Go” dobićete Zip arhivu vaše baze.
cPanel
cPanel je vrlo čest panel za upravljanje sajtom / bazama kod hosting kompanija. Da bi mu pristupili trebaju vam opet URL (adresa), zatim username i password (novi, do sada nepomenuti 🙂 ); kada mu jednom pristupite, dobićete ekran sličan ovome:
Kliknete na Backups ikonicu (a ne na MySQL Databases, iako izgleda privlačno):
Oduprite se porivu da kliknete na Generate ili Download Full backup 🙂 to vam ne treba; dovoljno je da u donjem levom uglu kliknete na ime baze i za nekoliko trenutaka ćete imati backup na vašem disku.
Eto 🙂 Vežbajte backup i stavljajte probleme u komentare; još malo pa dolazi i finalna lekcija za WordPress upgrade.