Nedeljni ručak

(autor ovog članka je Maja :-))
Čorba od bundeve

Nedelju volEm i ne volEm.
Ne volEm je jer posle nje sledi ponedeljak, a volEm iz bar dva razloga:

  1. Zato što je Deja kod kuće
  2. Zato što tada obično dajem mašti na volju i kuvam za nas dvoje

Pre neku nedelju sam kod Tine jela čorbu o kojoj se priča danima – čorba od bundeve. Fenomenalno.

Juče sam dobila i recept i – eto mene jutros na pijaci, čvrsto rešena da obuzdam svoju kompulziju i kupim “samo” jedan kg bundeve – one lepe, meke, narandžaste… Biće dosta kilo, ipak nas je samo dvoje 😉 Sa bundevom bi ok išla piletina, ali da ne bude previše posna 😉 može urolana u dalmatinsku pršutu i grilovana na roštilju. Kao prilog – tagliatelle sa četiri vrste sira i crno vino, po želji. Na kraju – biskviti sa ružinom vodicom, bademom i džemom od kajsije. Filter kafa, of course 🙂

Ugođaj, dakako 🙂

Pileći file u pršuti

Čorba zaslužuje da se nađe na Blogu, za sve one koji su radi da u svoj kulinarski rečnik uvrste i ovo ukusno jelo. Dakle, čorba od bundeve, originalni recept, onako kako sam ga ja od Tine dobila:

Sastojci:

  • Bundeva, 1kg (lepša je muskatna, mekša i intenzivnije narandžasta)
  • 2-3 čena belog luka
  • maslinovo ulje
  • parče maslaca
  • glavica crnog luka
  • malo bibera
  • vegeta / kocka za supu
  • slatka pavlaka (Imlek)

Priprema

Na maslinovo ulje staviti parče maslaca, glavicu crnog luka, i 2-3 čena belog i pržiti na laganoj vatri 10-ak minuta. Dodati na kocke isečenu bundevu; lepo začiniti (biberom) i naliti vodom. Dodati vegetu i/ili neku kocku za supu. Kuvati se dok ne omekne. Sve prebaciti u blender ili izmiksati do glatkoće nekom drugom spravicom.

Biskviti

Na kraju dodati pola ili celu slatku pavlaku; proceniti gustinu, dodati vodu u skladu sa željom i kratko prokuvati.

U bundevu je lepo dodati svež peršun, limun, biber ili šta vam je već volja.

Olala 🙂

Special thanks to Tina za recept koji je besramno pokraden da bi nastao ovaj članak 🙂

Google [nije] dole …

Od jutros, sa nekih srpskih provajdera nije moguće pristupiti Google-tu kao i svim ostalim Google servisima.

Veoma neprijatan osećaj kada u prvom trenutku pomislite da je tako važan servis dole 😐 – ne mogu da pristupim pretrazi (znam, znam, postoji gomila drugih pretraživača: http://www.yahoo.com/, http://www.live.com/ čak i stara http://www.altavista.com/ ali je u mojim prstima pretraga = Google) no to je još i najmanji problem: nedostupni su mi privatna pošta, kalendar (no na sreću, podsećanja i dalje stižu SMS-om na telefon), beleške, RSS čitač

Iz ove situacije sam se vrlo brzo izvukao, koristeći neke alternativne načine (proxy servere), ali me je malko zabrinula tolika on-line zavisnost od jednog servisa. Google jeste ogroman, i njegovi serveri su po celom svetu, i verujem da rade backup 😉 (ali za svaki slučaj radim i ja), no ovakve situacije pokazuju kako nije dobro oslanjati se na jednog davaoca usluga, pa makar to bio i Google.

I da, monopol je loš, bilo to Telekom, Google, Microsoft – jer vas ostavlja bez izbora.

Geni – rodoslov na zabavan način

Geni - rodoslov na webuU današnjem svetu, sve je teže naći neku web aplikaciju, a da njen besplatan klon nije već razvijen – pogledajte samo šta Google nudi od servisa – ako imate pristup internetu, možete praktično sve svoje dokumente, tabele, mailove, kontakte, kalendare, beleške držati na tamo nekom serveru i pristupati sa bilo koje tačke na svetu, besplatno.

Ipak, s vremena na vreme, poneko iznenadi 🙂 Recimo, Geni – genealoška aplikacija koja vam pomaže da na zabavan način unesete vaš rodoslov. Nije da nije bilo ovakvih aplikacija ranije, ali unošenje ovih podataka uz Geni je drugačije :-):

Ako neko na vašem stablu ima mail adresu, dovoljno je da unesete osnovne podatke kao i mail adresu i da ga prosto pozovete da nastavi unos na “njegovim/njenim granama”; ako krenu sa unosom dok ste i vi na vezi, sve ćete videti u realnom vremenu. Tako se proces kreiranja rodoslova pretvara u socijalnu zabavu; dodajte tome i unos fotografija i sve to za dž – Web 2.0 u najboljem svetlu.

Probajte, garant će vam se dopasti 🙂

Parlamentarni izbori 2007 – rezultati i poneka misao

Parlamentarni izbori 2007

Izbori su završeni; rezultati prikazani na slici su rezultati CESID-a i po svoj prilici konačni (CESID ima odlično razrađenu tehniku izbora uzorka, tako da su eventualne greške zaista male). Kombinatorika kaže da postoji dosta načina da se dođe (i preskoči) do čarobne cifre od 126 poslaničkih mesta, no suviše sam umoran da se to u sada upuštam.

Crtica ili dve koje su me pokrenule na pisanje posta su:

  • razočaran sam da su radikali porasli sa 1.069.212 sa izbora 2003. na 1.152.854; porast od 84 hiljade glasača ne ostavlja dobar utisak u ustima 🙁
  • LDP (za njih sam glasao) je ušao u parlament i to je dobro; iako mi se cela koalicija baš i ne sviđa sama činjenica da će neko van uigrane ekipe biti prisutan u parlamentu je dobra stvar

Na kraju, kao muva oko glave muva mi se refren jedne popularne pesme u glavi: “Sve je isto, samo njega nema” 🙂 Znam da je ovo u suprotnosti sa mojim generalno optimističkom stavu, ali potpuno isti raspored snaga partija koje me nisu oduševile svojom operativnošću a kamoli jedinstvenim ciljevima potrebnim ovoj napaćenoj zemlji (evo iz rukava nekoliko: pristojan život; bolja ekonomija; manje kriminala; približavanje ostatku sveta; vraćanje ponosa ovom narodu ali ne preko čakija i ratnih zločinaca već preko vrednosti koje itekako imamo: lepa zemlja, ok ljudi, super klopa, dobri sportisti, deca pametnice, lepe, najlepše devojke 🙂 …) prosto mi ne ostavlja puno mesta za sreću i mahanje zastavicama.

No, videćemo – možda nas ovi naši političari (jednom) pozitivno iznenade. Držite nam svima palčeve.

Pilići :-)

Pilići
Standardna igra na svim računarima su čuvene Lines, koje postoje u milionima verzija, za razne računare i operativne sisteme.

No, i mi (Srbija) piliće za trku imamo 🙂 Ako do sada niste skinuli i igrali jako zarazne Piliće, toplo preporučujem 🙂 Autor je Nenad Hrnjak, moj kolega i prijatelj, a obe verzije (i srpsku i englesku) možete naći ovde:

http://www.nebitnebit.com/indexp.htm

Pored običnih pilića, postoje i specijalni pilići: Pilot, Duh, Bokser i Džoker koji igri daju dodatnu draž i dinamiku. Na kraju, možete vaše najbolje rezultate da pošaljete na sajt i da se nađete na mesečnoj ili sveukupnoj listi najboljih pilićara 🙂

Ćirilica svuda … al’ zamalo :-)

Vršljao sam po sajtu Agencije za privatizaciju (Jelena, hvala :-)) Agencije za privredne registre i proveravao da li su neka potencijalna imena rezervisana:

Problemi sa ćirilicom
(kliknite na sliku za veću sliku u novom prozoru)

Prijavljena “greška” me je zbunila i trebalo mi je dobrih 10-tak sekundi da ukapiram šta je “problem” – iako je ceo interfejs urađen u ćirlici (i to dosta čisto i pregledno), iako je ćirilična verzija interfejsa podrazumevana (mada ima i latinična verzija), unos podataka mora da bude na latinici 🙂

Naša posla 🙂

Paralelna Srbija

Ponekad mi se čini da se sve moguće naučnofantastične knjige koje sam pročitao stiču u sadašnjosti, u ovoj mojoj Srbiji, u kojoj sam odlučio da ostanem, sve se nadajući da ima nade, da će nam biti bolje, da ćemo pored svega lepog što ona nudi ono ružno isterati, polako, postupno, ali sigurno i bez sumnje i bez povratka na staro.

A onda prođem pored bilborda, pored veeelike bine koja se podiže baš tu, ispred Skupštine, ni 50 metara od mesta na kojem radim; ima se i šta videti:

Srpska Nova 2007, DSS i Ceca

Da li je ovo nova, moderna ili barem Srbija koja modernoj teži? Moderne vrednosti kao što su “zapucaj iz pušaka, red dušmana, red Turaka”? Ili naša Ceca, ikona čuvenih devedesetih, Pink devojka i udovica zločinca? To su vrednosti za Srbiju 2007?

Ne želim ni da se zapitam šta to Srbija ima da slavi? Prekinute pregovore sa Evropskom unijom? Устав bez latinice? To što ni u susedne zemlje ne mogu bez pasoša? To što je Mladić junačka ikona umesto neko ko odgovara na optužbe? To što su nam jedinog Premijera koji je zaista vredeo ubili zlikovci koji sada pišu knjige i žare i pale preko novina kao što su Kurir i Pres?

Dosta je. Dosta ćutanja. Učinite nešto:

Dosta ćutanja, izađi i izaberi

“Želimo da poručimo mladima i svima koji dele naš vrednosni sistem da je svaki glas bitan, da apstinencija i neprekidna kuknjava zbog loše političke situacije neće dovesti do promene. To može samo lična inicijativa. Neučestvovanje na izborima doprinosi stagnaciji Srbije.”

Оkrenite se levo i desno, prodrmajte učmale, one koji samo kukaju a ne mogu da urade jednu jedinu stvar koja je do nas: da glasaju. Prosto ih naterajte – 21.01.2007 platite im piće, vodite ih na kafu i uzgred ih odvedite do i od glasačkog mesta – samo mi od Srbije možemo napraviti još bolje mesto za život; nikog drugog nije briga.

Ako ne znaju za koga, evo im mala pomoć;

Promene se dešavaju ako ih ljudi žele i ako su spremni da urade nešto; za ogromnu većinu nas, izbori su upravo trenutak da uradimo to nešto. Uradite to. Glasajte.

Zakon o ličnoj karti – 69 (zlo i naopako)

Priča o novoj (“elektronskoj”) ličnoj karti je započeta prošlog leta (jun 2006), da bi Skupština Srbije 14. jula 2006. usvojila novi Zakon o ličnoj karti.

Sam zakon je ovde – kratak dokument od 10 strana koji suštinski ne donosi ništa novo: svi podaci koji su već sada na običnim, papirnatim ličnim kartama, biće i na novim, samo u mašinski čitljivoj formi. Da li je ta “mašinski čitljiva forma” bar kod i/ili čip, (meni je) potpuno svejedno – nova lična karta povređuje prava na privatnost taman koliko je to radila i stara (naravno, ovo je samo moje skromno mišljenje).

Ako je baš potrebno da cepidlačim, Član 7 i Član 8 propisuju da se pored uobičajenih (postojećih u sadašnjim ličnim kartama) podataka unose i:

  • Otisak prsta
  • Potpis
  • Državljanstvo
  • JMBG roditelja

Uz najbolju volju (srpsku paranoju ;-)) ne mogu da vidim kako me gornji, dodatni podaci ugrožavaju, odnosno moju privatnost.

No, samo pominjanje čipa i naprednih tehnologija je izazvalo lavine i lavine neverovatnih konverzacija – sa argumentima koji su podsmevanje opštem obrazovanju kao i zdravom razumu; zar je moguće da neko veruje da:

“Када сте се крстили добили сте печат Божји на челима својим, а прихватањем броја (картице или имплатанта) одричете се крштења и Христа и прихватате антихриста.”

(a šta ćemo sa JMBG-om koji svako dobije, pa i najveći vernici?)

“Nemam ja ništa protiv tehnologije, već protiv fašističkih metoda praćenja naroda. Ne želim da sve znaju o meni i da mi jmbg bude u bilo kom dokumentu. Radi se o tome da je uvođenje takvih isprava kršenje osnovnih ljudskih prava”

“Усвајање овог пројекта у будућности води ка много тоталитарнијим концептима интеграције свих докумената у један, чиме би се избрисала анонимност токова новца и отворио пут тоталном надзору државе над појединцем. Минијатуризација целог система се полако спроводи у свету, у виду поткожних чипова, због чега хришћани свих конфесија изражавају оправдан страх од најаве тоталитарног режима описаног у Јовановом Откривењу (уп.гл.13, ст. 16-1. Синоди неких Православних Цркава су дали званична саопштења, јер злонамерни људи могу искористити овакве пројекте за уношење раздора и немира међу хришћане.”

(ovo ne mogu ni da komentarišem)

Ako imate vremena, pogledajte celu temu:

Pravoslavni fundamentalisti i nove tehnologije – oko 500 odgovora; pri tome će vam, ako imalo razumete tehnologiju, trebati živci kao konopci, jer tolika količina gluposti se teško sreće na jednom mestu.

I ako to nije dosta, evo još: http://www.zazivot.org/

No, ono što mi je zaista privuklo pažnju (umesto “svetovnih” problema tipa da li je bilo pronevere 100 miliona evra odvojenih za opremu i to još 2003. kada je tadašnji ministar Dušan Mihailović kupio opremu od Motorole, eto malo bez tendera) je nešto sasvim drugo:

Mešanje Crkve u svetovne stvari
(detalji o tome kada je ova odluka doneta: http://www.zazivot.org/archives/57#more-57)

Pre nego što neko skoči i krene da objašnjava da “Crkva ima pravo na svoj stav” (što ne sporim), konstrukcija: “Na shodan način interveniše kod nadležnih organa da se IZGLASAN Zakon o ličnoj karti ne sprovede u delo” teško da se ikako može podvesti pod “stav” ili “nemešanje u svetovne stvari”.

Još jednom, sabor nalaže sinodu da intervenište da se Zakon izglasan od Skupštine (kakva god da je ista) ne sprovede u delo ??!?! Pa gde je to strogo odvajanje svetovnog od duhovnog (što je, ako se dobro sećam, još car Dušan propisao)?

Hajde što se silne pare darodavaca troše za podizanje crkava i crkava, hajde što je veronauka postala maltene važnija od matematike, hajde što dragi-nam-premijer-ali-ne-još-dugo više ide u Crkvu no u svoju kancelariju, ali gde je granica? Kao i svaka druga organizacija, Crkva teži da postane nezaobilazan faktor u odlukama i učvrsti svoju poziciju ali zar to treba mirno gledati? Zar treba da se vratimo u vreme kada su konzervativizam, tehnofobija, strah od bilo čega novog žarili i palili Srbijom?

I najbolji/najstrašniji deo: ovo nije “samo još jedan dokument”, jer gle čuda:

Lične karte ipak bez čipa:

Ministar unutrašnjih poslova Dragan Jočić izjavio je da će Vlada doneti uredbu kojom se propisuje da čip neće biti obavezan deo prilikom izdavanja novih ličnih karata. On je rekao da će tom uredbom, praktično, biti preciziran Zakon o ličnoj karti, usvojen u julu prošle godine.

(Crkva se najviše plašila čipa i biometrijskih podataka u njemu)

Ovo je verovatno prebijanje računa; Pavle je pozvao na glasanje za Ustav a DSS sada vraća uslugu; nekako mi se samo čini da ćemo finalni ceh platiti mi, građani Srbije – time što ćemo svuda stići kasnije, time što se dobre odluke i projekti bacaju pod noge kratkoživućim interesima partija (DSS) i organizacija (SPC).

Zato, pamet u glavu za izbore – mi odlučujemo ko će voditi ovu državu i kuda idemo.

Napomena: Crkva i hrišćanstvo nikako nisu isto niti ih izjednačavam; jedno je organizacija/institucija a drugo religija.

WebGlasač – pomoć pri odlučivanju ;-)

Web glasač

Ako još niste odlučili kome ćete dati Vaš glas (mada ne mogu da verujem da niste :-)), možda ovo pomogne:

Web glasač inicijative mladih za ljudska prava

Ne, neće glasati umesto vas 😉 ali će dosta tačno pogoditi (barem u mom i Majinom slučaju) blizinu vaših stavova stavovima većih partija kod nas.

Ono što treba primetiti je komentar u vrhu same strane pre glasanja:

NAPOMENA: Demokratska stranka (DS) i Demokratska stranka Srbije (DSS) nisu nam dostavile svoje stavove za pitanja koja smo im postavili. Iako su imali više nego dovoljno vremena da odgovore, ni jedna od ove dve stranke nije pokazala suštinsko demokratsko ponašanje i prema svojim mladim i neodlucnim glasacima se ponela neodgovorno. Stavovi ovih stranaka u WEB GLASACU odražavaju stav Inicijative na osnovu analize njihovih programa i dosadašnjih javnih nastupa.

Stvarno bezveze 🙁

Zahvaljujem se Maji na prosleđenom linku 😀

Platne kartice na ‘Pošta/Poštanska štedionica’ način ili ‘dranje po korisniku’

Jedna od udobnosti savremenog života su definitivno platne kartice ili popularno “plastika” (uvek debitne, nikad kreditne! :-)) – i po svim mogućim pokazateljima, jako su se dobro primile u Srbiji.

Prednost korišćenja umesto gotovine je očigledna – umesto gomile novčanica, parče plastike + eventualno PIN i to je to. Ja koristim usluge HVB banke; kako primam platu preko njih, najveći broj plaćanja upravo i radim Vizom HVB banke.

Pri poslednjem plaćanju standardnih računa u pošti (komunalije, struja), Maja nije imala gotovinu, i sasvim normalno (kada je već nalepnica Vise bila na vratima Pošte) račune je platila Vizom.

No, prilikom uobičajenog pregleda stanja računa preko e-bankinga, primetio sam neslaganje za skoro 200 dinara. Letimičan pogled je lako ustanovio gde leži problem:

Dranje po korisniku - plaćanje Vizom u pošti i provizija od 192 din

i da je misteriozni broj tačno 3% od sume date za račune.

Ovo je već zahtevalo akciju: našao sam telefon kontrolora pošte, i posle kraće rasprave, ustanovio dve stvari:

  1. Usluge obrade kartica u Poštama radi Banka Poštanska štedionica
  2. Ako vašu Viza karticu nije izdala PŠ, ZA SVAKO PLAĆANJE TAKVOM KARTICOM U POŠTI ĆE VAM NAPLATITI 3%!

Naravno, ova informacija niti je poznata većini šalterskih radnika, niti je iko to rekao Maji prilikom plaćanja Viza karticom.

Nisam bio lenj, nego sam pokušao da saznam razlog zašto Poštanska štedionica dere sve nas, bez da nas je iko pitao. Krenuo sam od sajta, a zatim preko call centra – (011) 3024 555.

Posle 11 (da, da, jedanaest) okrenutih brojeva (recimo da sam dosta uporan ;)) saznao sam nekoliko stvari:

  • najveći broj službenika u PŠ ne razlikuje ATM (automate za podizanje gotovine karticom – gde se obično plaća provizija ako su od druge banke) i POS (Point-of-Sale) automate po prodavnicama (gde provizije nema)
  • na moje pitanje “a da li vi plaćate 3% svaki put kada kupite hleb karticom u Maxi-ju” najčešći odgovori su: “ne kupujem hleb karticom” ili brže-bolje davanje drugog broja za zvanje, posle neumitne pauze
  • najčešći savet je bio “zovite Vašu banku, oni su Vam to naplatili”; bilo je bezuspešno objašnjavati da jeste meni moja banka uzela pare, ali da ih je dala Poštanskoj štedionici 😐
  • Pominjanje tarifa na sajtu PŠ-a ih je bacalo u još gori bedak, jer nisu znali ko je za sajt odgovoran… mada to ja nisam ni tražio 🙂
  • Vrhunac događaja je kada mi je iznervirana službenica (iznervirana jer nije znala šta da odgovori) spustila slušalicu (?!) – ali to neće samo na tome ostati (da li sam rekao da sam jaaako uporan? ;-))

U jednom trenutku sam ipak odustao jer se na 12-om i 13-om broju 😉 niko nije javio (a Maja me mrko gledala jer smo kasnili u grad ;-)) pa priča (možda) nije završena – u svakom slučaju, izbegavajte bilo kakva plaćanja “stranim” (ne-PŠ) platnim karticama u Pošti, čisto da se ne iznenadite.

Update 24.01.2007 – dobio sam pismeni odgovor Komisije za postupanje po prigovorima klijenata; umesto bilo kakvog odgovora na pravi prigovor (o bezobrazluku i neprofesionalnosti službenika) dobio sam odgovor o neosnovanosti zahteva povraćaja novca uzetih za Viza proviziju (koji nikada nije ni tražen u prigovoru) ?!?! Pomislio sam da se promenom strukture vlasništva Banke nešto promenilo, ali avaj – ostale su stare dobre soc-realističke komisije i “klijent je uvek u krivu, mi i naši službenici smo nedodirljivi”. Preporuka: birajte drugu Banku, ako je ovo Vaša.

Update II 24.01.2007 – Povlačim update odozgo – sada sam dobio poziv od same Predsednice Komisije uz sva uveravanja da će učiniti sve što je u njihovoj moći da unaprede njihovo poslovanje i komunikaciju sa korisnicima. Poštanska štedionica je porasla u mojim očima, i to dosta. Ima nade.