Lansirane Karike.com

Karike.ComFenomen on-line socijalnih mreža (počev od giganta MySpace.Com sa preko 100 miliona registrovanih korisnika, pa preko FaceBook.Com konkurenta a zatim i ostalih) nije zaobišao ni našu malu zemlju.

Lansirane su Karike.Com – naša verzija vrlo popularnog estonskog sajta Rate.ee.

Na raspolaganju su vam postavljanje svojih fotki, ocenjivanje fotki drugih korisnika, pisanje blogova, pravljenje klubova, popunjavanje i kreiranje testova, čitanje relevantnih vesti sa različitih izvora na jednom mestu, igranje online igrica…

Za sve to dobićete ni manje ni više virtuelne pare 🙂 ili SOL-ove – glavno sredstvo nagrađivanja vaše aktivnosti na sajtu. Opet, za SOL-ove možete kupiti razne pogodnosti koje će vam povećati popularnost ili omogućiti da se razmašete i stvorite svoju malu (ili možda veliku) mrežu prijatelja i poznanika na Karike.Com sajtu.

Prvi korak u celoj priči je naravno (besplatna) registracija – zato, navalite i pridružite se ostalim karikama 🙂

Zašto su talentovani ljudi tako zauzeti …

Još jedan potpuni biser Skota Adamsa i Dilberta – prosto boli 🙂 koliko je istinito:

Dilbert - Zašto su talentovani ljudi tako zauzeti

Prevod:

Dilbert: Zašto izgleda da najveći broj odluka na mom poslu donose pijani lemuri?

Radnik: Odluke donose ljudi koji imaju slobodnog vremena, ne ljudi koji imaju talenta.

Dilbert: Zašto su onda talentovani ljudi tako zauzeti?
Radnik: Ispravljaju greške koje naprave ljudi koji imaju slobodnog vremena.

Boli 🙂

Transformersi – film za ne-gledanje

Transformersi - jedan loš filmIako u kategoriji “Uživanje” stavljam stvarno dobre stvari koje će vam popraviti raspoloženje, koje će ulepšati tmuran i težak dan, sada pravim izuzetak: ovo je upozorenje _šta_ ne treba gledati.

Izbor Transformersa kao filma za nedeljno veče vođen je tehnologijom 🙂 a ne preporukama za gledanje (mada ovaj film ima začuđujuće visoku ocenu od 7.7 na Imdb sajtu). Naime, trenutno sam poslovno u Londonu i to je bila prava prilika probati Imax bioskop – ili, kako ga reklamiraju, “najveće platno na Ostrvu”. Uživanje u ovom bioskopu je zaista izuzetno – fenomenalan zvuk (ni nalik dranju zvučnika u Tuckwood-u) ogromno, ali zaista ogromno platno – nešto što zaista treba probati.

Na žalost, u nekoliko slobodnih sati koje sam imao na raspolaganju, jedino su Transformersi mogli da dođu u obzir. Sad, znao sam da je to po stripu, znao sam otprilike i priču ali je Imdb ocena govorila u prilog da ima nade. Ne baš – film je predug (sam film je 144 minuta – dodajte na to reklame i najave i odoše 3 sata u nepovrat), spor, priča je očajna. Roboti nit’ izgledaju strašno nit’ su preterano pametni; gomila scena je naivna, sam kraj patetičan (po mom mišljenju, ide rame uz rame sa “Danom nezavisnosti”). Dobar deo akcionih scena je prebrz, tako da samo razaznajete dobre i loše kroz mrlju na platu.

Sve u svemu, za tri sata dobra knjiga će vas daleko više zabaviti; ako niste gledali film, nemojte; ako jeste, osećam vašu bol 🙂

Internet Explorer 7 za sve

Internet Explorer 7 za sveMicrosoft je uradio pravi potez – ponudio je Internet Explorer 7 svima – bez obzira da li imate legalni Windows operativni sistem ili ne (do sada ste mogli da ga koristite samo ako imate valjanu kopiju Windowsa).

Iako ja više volim Firefox, ovo je dobra odluka – IE6 je zastareo, pun rupa. IE7 donosi moderniji način da surfujete i da do informacije sa Mreže dođete na lakši, udobniji i sigurniji način.

Prošetajte se do Windows Update sajta i skinite vašu kopiju; ako više volite da skinete sami arhivu, evo linka za Windows XP SP2:

http://www.microsoft.com/downloads/details.aspx?FamilyId=9AE91EBE-3385-447C-8A30-081805B2F90B

(15 Mb)

Kurir – mulj u moru novina

Kurir - mulj u moru novinaNovine, kao i svi javni mediji, tačno biraju svoju publiku; teško da e-Magazin ima iste čitaoce kao i Svet. Takođe, teško da su “vesti” uvek vesti – pravovremena informacija/komentar na informaciju koji će čitaocu preneti/obogatiti njegov fond znanja – neke “vesti” imaju daleko veću prođu, pa shodno tome i prodaju novina.

Novina kao što su Press i Kurir bilo je i biće; prosto jer je publika tu, traži jevtinu i kratkotrajnu zabavu. No, nekako sam smatrao da čak i takve novine imaju minimum profesionalnog dostojanstva, odnosno crtu ispod koje nisu spremi da padnu. Pogrešio sam, barem za Kurir.

Neko/neka potpisan kao I. Đukić je objavio tekst o Mirjani Karanović, jednoj od naših najvećih glumica; tekst koji je (da oproste čitaoci ovog bloga) gadan, zlonameran, nacionalistički i pre svega glup. Čak i sveopravdavajući izraz “pa mora i taj/ta I. Đukić ‘leba da jede” ovde ne stoji – sigurno postoji nekakav drugi posao, koji bi dao isto para kao i posao u takvoj novini kao što je Kurir; uz to, taj drugi posao sigurno ne zahteva spuštanje ispod svih civilizacijskih minimuma i blaćenje osobe samo zato što je poznata i što će šlajfna od 1/8 strane doneti kratkotrajnu “slavu” nazovi piscu.

Shvatam potrebu tržišta za žutom i žućom štampom; shvatam neophodnost postojanja novina koju ovu potrebu hrane; ne shvatam da ne postoji državna, društvena (socijalna) i na kraju auto-cenzura od ovakvog bolesnog govora mržnje, od ovakvog niskog i prljavog načina skretanja pažnje blateći ljude koji su za ovu zemlju učinili mnogo, mnogo više od bilo kakvih novina.

Ne kupujte Kurir. I svima okolo takođe recite isto. Možda pomogne – odmoći sigurno neće.

Lulu.com – rerna za vaše reči

Lulu.Com - besplatan izdavač za vasImate onaj svrab u prstima, želju da gomile urednih reči složite u rečenice, pasuse, stranice … u pravu knjigu? Tih 200 i kusur članaka na blogu, tih 3,000 i kusur komentara na vama srodnim blogovima prosto nisu dovoljne, želite otelotvorenje misli u pravu knjigu na papiru, onu koju možete držati i čitati i na mestima gde nema struje, LCD monitora, i kada vam nestane baterija u mobilnom telefonu?

No, koliko je pisanje čisto uživanje, ostale aktivnosti i nisu baš: naći izdavača, izboriti se sa uslovima prodaje (i do 4% ej! ČETIRI POSTO od cene knjige ide vama), predvideti minimum tiraža (1, 10, 1000?) … i sve to u Srbiji (kao da ono prethodno nije dosta). Već odustajete, gušite svrab u prstima, i čekate da nagon za pisanjem prođe … Ili odete na Lulu.com 🙂

Lulu.com je izdavač na zahtev (print on demand) – sve ono što pravim skribomanima zaista treba 🙂 Postupak je otprilike:

  • Napišete knjigu
  • Prijavite se na Lulu.com
  • Uploadujete knjigu
  • Odaberete povez i tip štampe (crno-belo / boja)
  • Odlučite se za zaradu po primerku
  • Čekate da vaša knjiga postane bestseler 🙂

Prosto, ne? 🙂

Lulu.com ne štampa samo knjige; tu su i foto-albumi, CD i DVD diskovi, pa čak i kalendari.

Formiranje cene

Iako na samom sajtu piše da je sve “besplatno”, to baš i nije pravi izraz – pravi izraz je da vi ništa ne plaćate, već krajnji kupac.

Struktura cene je: Troškovi štampanja + Vaša zarada + 25% od vaše zarade (Lulu procenat)

Recimo, za standardnu knjigu, 6″ x 9″ (15.24cm x 22.86cm), 120 strana crno/belo, troškovi štampe su: Povezivanje: 4.53$, štampa: (120 x 0.02$) 2.4$ = 6.93 $

Ako se odlučite za zaradu od 5$ po primerku, finalna cena knjige je:

13.18$ = 6.93$ + 5$ (Vaša zarada) + 1.25$ (Lulu zarada)

Distribucija

Vaših delo ruku može doći do publike na više načina:

  1. Direktno (download), bez štampe – nema troškova štampanja i cena je samo zbir vaše i Lulu zarade (u gornjem primeru: 6.25$)
  2. Štampa na zahtev – već opisana. Kupac dobija knjigu za cenu koju ste postavili
  3. Puna distribucija (na veliko) – ako ste ozbiljan igrač, možete kupiti jedan od dva distributivna servisa; ukratko, za 99.95$ vaša knjiga dobija ISBN broj, formirate velikoprodajnu cenu i za 4 – 6 nedelja se pojavljuje na velikim on-line sajtovima, uključujući Amazon i Barnes & Noble

Poreske začkoljice

Pre nego li dobijete debeli ček 😉 pročitajte malo sekcije na Lulu sajtu koje se tiču oporezivanja. Naime, ako niste stanovnik SAD, postoji nekoliko opcija oko toga kako će vaša zarada biti oporezovana (“royalty withholding rate”):

1. Niste preduzeli nikakve akcije

Procenat koji će se zadržati je ni manje ni više no 30% – za izmirenje poreza u SAD.

2. Obezbedili ste Individual Taxpayer Identification Number (ITIN)

U tom slučaju treba da popunite i dostavite Lulu.Com sajtu W-8BEN formular. To će vam omogućiti povraćaj dela od onih 30% – u zavisnosti kakve ugovore je Srbija sklopila sa SAD oko dvostrukog oporezivanja.

(predlažem da zaračunate gornjih 30% u cenu i izbegnete silne komplikacije 🙂 )

A konkurencija?

I sam veliki Amazon je krenuo u vode izdavaštva na zahtev: http://www.createspace.com/ – takođe nema troškova registracije, nema minimuma potrebnog za štampu, sva su prava i dalje vaša – no, nisam stigao da se detaljnije bavim.

U svakom slučaju, šta god da odaberete, srećno štampanje 🙂 (i ostavite link u komentarima kada objavite vaš best-seller).

Telenor/Promonte – „Opustite se“ – manje će da boli (posle)

Telenor - Promonte: bezobrazne cene roaming uslugaProsto je neverovatno kako se strane ili „strane“ kompanije kod nas vrlo, vrlo brzo priviknu na ovdašnji način rada (da li je do vazduha ili do toga što je većina menadžera ove gore list, ne bih znao) i politku OKKMaiPT („Oderi korisnika koliko možeš a i preko toga“).

Telenor nije nikakav izuzetak – čak se uklopio vrlo dobro u gornji poslovni model, i to za kratko vreme. Znate za njihovu kampanju koja je u toku:

„Opustite se – nema roaminga na telefonske pozive u Crnoj Gori“ ?

E, sada priča sledi – istinita, sveža, bez laži i prevare.

Moj prijatelj, inače verni korisnik Mobtel/Telenor mreže preko 10 godina, odlazi povremeno na more u Crnu Goru. Kako mu je posao direktno vezan za korišćenje laptopa/maila/telefona, koristio je GPRS usluge. Ove godine, poveden gornjom reklamnom kampanjom Telenora da nema roaminga u CG je propustio da uzme lokalnu karticu i broj u CG. Ipak je proveravao redovno stanje svoje potrošnje, ali je usluga *311# (koja bi trebala, ali izgleda samo trebala da daje stanje trenutnog zaduženja) davala uobičajene (i potpuno netačne) podatke i nije davala nagoveštaj hororu koji dolazi.

Vratio se sa odmora, ne sumnjajući ništa; nakon desetak dana, jedne subote u 12:30h ga je iznenadila SMS poruka sledeće sadržine:

“Postovani, na osnovu prekoracenja limita potrebno je uplatiti _veoma_mnogo_ din do (ovde je bio isti dan kada je primio poruku) u 20h. Za dodatne informacije 011/3013252 i 011/3013253.“

Ostavljen mu je rok od manje od 8 sati i to u subotu popodne da izmiri navodni dug od _veoma_mnogo_ din ili da mu broj bude isključen!? Praktično ucena jer mu telefon neprekidno treba zbog posla (mada i pristojni ucenjivači ostave barem 24h kao rok).

Nakon toga je nebrojeno puta pokušao da dobije navedene brojeve telefona i da sazna o čemu se radi i zašto je račun toliki, ali bezuspešno. Brojevi su bili neprekidno zauzeti – možda kao pokazatelj koliko se njih zaista opustilo u Crnoj Gori. Što je još važnije, nije bilo mogućnosti za proveru i reklamaciju.

Pozvao je Call Centar na broj 9863, čekao nekoliko puta po 2-3 minuta da dobije operatera koji mu je ponovo potvrdio ono što je pisalo u SMS poruci i savetovao da uplati iznos. Čak mu je rekao da Telenor to radi da bi ga, kao korisnika, zaštitio od moguće zloupotrebe telefona (krađe) – ajde, jasno je da nas Telenor štiti kada nas obaveštava da smo napravili preveliki račun – ako to učini na vreme, a ne nakon 10 dana, ali avaj… kako nas to štiti kad nam daje manje od 8 sati da taj dug izmirimo bez mogućnosti reklamacije? (sve se to desava u subotu popodne). Prijatelj je uzeo listing tj. specifikaciju i sad pokušava da otkrije kako su ga nasankali. Neke stvari je otkrio, ali kasno.

Na dotičnoj specifikaciji poziva koju je izdao Telenor, za GPRS stoji samo vreme trajanja ali ne i količina podataka – a GPRS se tarifira isključivo po količini prenetih podataka, a ne po trajanju sesije. Na pitanje operateru zašto je to tako i kako da po toj specifikaciji uopšte proveri račun, dobio je samo potpuno opštu priču tipa: možete se obratiti na naše korisničke servise ili reklamirati račun i bla bla bla.

Prijatelj je pozvao i ProMonte službu za korisnike koji su rekli da oni nemaju ništa sa gornjom pričom i da se treba obratiti svom operateru Telenoru. Nekako i logično, što bi se oni bavili „tudjim“ korisnicima? Doduše, prilikom dolaska u Crnu Goru dobijete ljubaznu SMS poruku da se za sva pitanja možete obratiti njihovom Call centru na 9848 – no, možda pravo na zvanje tog broja važi samo dok ste u CG. No, nelogičan je odgovor službenika Telenorovog Call centra koji kaže: to što je tolika cena nije do nas, nego do njih u ProMonteu, oni su nam isporučili takav račun, koji se opet, ne može baš proveriti jer je specifikacija bez osnovne jedinice za ovaj obračun – količine prenešenih podataka. Možda bi trebalo pitati njihovu zajedničku centralu u Norveškoj da li su im rekli da tako rade, jer su se očito njihova deca, Telenor i ProMonte baš zaigrali (i to gle čuda, na račun korisnika).

Sada surovi podaci:

Promonte, deo iste Telenor grupacije, ima sasvim posebna GPRS pravila igre: GPRS prenos tarifira na 100 kb (?!?). Dovoljno je da u roamingu proverite poštu preko mobilnog telefona – samo spisak poruka – i prenesete ma i kilobajt – izvolite, tarifirani ste sa 62.04 dinara + PDV. Ako se prevarite pa to probate više puta tj. redovno u toku dana, samo pomnožite sa brojem provera i videćete koliko će para da vam uzmu. Ovo važi bez obzira kako proveravate poštu: preko telefona ili preko računara koji telefon koristi kao pristupnu tačku.

Sa druge strane, kod Telenora za 1 Mb GPRS u roamingu (koga u reklamnoj kampanji Telenora za CG „Samo opušteno, nema roaminga na telefonske razgovore“ ne pominju, i ako to prečujete …), platićete zastrašujućih 636.25 dinara + PDV. Ako dodamo PDV to je lepih 750 dinara po megabajtu (ili, ko više voli, „sitnih“ 9.4€ po megabajtu)

Ako odete na ProMonte sajt tamo ćete saznati da 100 KB prenesenih podataka po GPRSu košta 0.068 Eura + PDV za period od 8-22 časa ili 0.040 Eura + PDV za period od 22-08 časova, za „lokalne“ pozive.

Kad ovo preračunate na 1 MB, to mu dođe oko 0.8 Eura po MB. Znači, GPRS preko Telenora u Crnoj Gori je barem 12 PUTA SKUPLJI od lokalnog broja (opet, to su dve članice iste Telenor grupe).

Da ne zaboravimo i daleko običniju uslugu: SMS. Obična SMS poruka u „odsustvu roaminga“ u kombinaciji ProMonte / Telenor košta 9.24 dinara + PDV.

Šta reći sem: svaka čast Telenorovim marketinškim stručnjacima. Napravili su reklamu koja je zaista zavodljiva i može lako da dovede u zabludu korisnike („Samo se opustite“). Još su mudrije smislili da korisnika, tokom korišćenja roaminga ne obaveštavaju o trenutnom stanju (redovno probajte *311#, ali Vam neće puno pomoći, stanje se ažirira tek kada roaming partner isporuči svoj izveštaj – do tada živite u zabludi da je Vaša potrošnja sasvim uobičajena bez znaka horora koji dolazi), već čekaju da se totalno ukopa i onda ga „obraduju“.

Nadam se (mada mi je strepnja veća od nade) da će barem novi operater uvesti neke normalne poteze, a ne fino upakovane prevare za korisnike; da će neko ovde umesto „dobrih poslovnih običaja“ ponuditi zaista dobre poslovne običaje i poštovanje korisnika a ne dranje na svakoj strani.

Do tada:

  • ZABORAVITE na GPRS/SMS roaming u Telenor/Promonte kombinaciji
  • Još bolje, zaboravite na bilo kakav roaming – kupite lokalni broj; to će sprečiti operatere da besramno i bezobrazno zarađuju na vama.

Cena programa

Cena softveraJedan od zadataka koji ide “uz posao programera / onog što zna kompjuKtOre” je servisiranje i održavanje računara prijatelja, rođaka, poznanika, rođaka od poznanika …

Iako je svaki od tih slučajeva nekako “poseban”, obično se akcija svodi na:

  • Sačuvaj korisničke podatke (pošta, Desktop, Documents & Settings direktorijum …)
  • Proveri da li si sačuvao SVE podatke – mašta korisnika gde se sve dokument može smestiti je neverovatna 🙂
  • Reinstaliraj Windows*
  • Reinstaliraj sve ostale neophodne programe
  • Vrati podatke

U principu, to je jednosmeran i jednostavan posao, pogotovo ako snimite/pripremite upravljačke programe (drajvere) za sve uređaje koji su u sistemu. No, to je i zamoran i dugotrajan posao – iako tu ima malo interakcije sa računarom, ima puno čekanja (instalacija, restart, zakrpe, restart, novi programi, restart, zakrpe za nove programe, restart …) i odvlači vam pažnju sa bilo čega bitnog što uz put radite.

No, nekim ljudima se to prosto ne može odbiti 🙂 – tako da i ne odbijam, no uradim. Bitna razlika (u poslednjih nekoliko godina – valjda se omatorelo, naučio da cenim slobodno vreme, priklonio se udobnostima, šta li) je da celu akciju počinjem sa:

* “Da li imate legalan Windows?” – ne zato što radim za Microsoft (ne radim) ili zato što isterujem pravdu (ne isterujem) no se ceo gornji proces daleko lakše odradi ako je Windows legalan, ako se sve potrebne zakrpe mogu skinuti sa Windows Update sajta, ako se svi novi programi (Internet Explorer 7, Windows Media Player 11, Windows Defender) mogu bez problema instalirati na mašinu.

Tu onda ide oko pola sata objašnjavanja “kako se to proverava, a šta će mi” itd. Kada se potvrdi da od legalnog Windowsa nema ni “L” onda ide teži deo – “srediću, a vi samo kupite za 7.400 dinara Windows Home” – i karambol počinje:

P1: “Pa zašto to da platim?”
O1: “Zato što ga koristite”

P2: “Pa zar to nije došlo sa računarom?”
O2: “Proverite sa Vašim prodavcem” (99% šanse da nije, jer “mali sa ćoška koji je imao konfiguraciju jevtiniju za 2,3€ nije ni čuo za OEM Windows”)

P3: “Pa zašto je to toliko skupo?”
O3: E ovde ne može da dođe odgovor-od-jedne-linije 🙂

Ne samo kod kupovine Windows-a, vrlo često i u poslu dobijam pitanja “a zašto su programi _tako_ skupi?”; niti se prave od metala, niti se bruse, to je samo gomila nula i jedinica narezanih na CD koji se prosto kopira.

Prvi razlog ili prvi razlozi su očigledni: programeri (oni ljudi iza kompjutera) moraju da plate stanarinu, bicikl, računar na kome razvijaju program, klopu za porodicu 🙂 No, to je i posao, komplikovan koliko i bilo koji drugi, koji zahteva mnogo truda, mnogo rada, sinhronizaciju gomile ljudi raznih specijalnosti i sposobnosti.

Izgleda da lakoća korišćenja programa (onih koji se zaista lako koriste – a to su najbolji programi) nameće osećaj korisnicima da je te programe lako i napisati (“to je samo igra sa kartama – koliko je to teško napisati?”).

Da vidimo šta je sve potrebno za pisanje programa:

Ako ste firma (a veliki programi obično jesu rezultat timova a ne pojedinaca), pogodiće vas svi uobičajeni troškovi:

  • Iznajmljivanje prostora
  • Stolice, stolovi, kuhinje, trpezarije, bele table, faksovi, flomasteri, papiri, spajalice, blokovi, olovke
  • Plate i bonusi zaposlenih
  • Porezi i sve dažbine državi
  • Struja, voda, komunalije …

Ako ste softverska firma, pogodiće vas i gomila ne-tako-poznatih problema i troškova:

  • Debeli internet linkovi
  • Gomile i gomile hardvera – serveri, štampači, UPS-ovi, radne stanice, ruteri, svičevi, veliki diskovi, generatori, trake…
  • Planiranje šta proizvod / program treba da radi
  • Kreiranje prototipa, diskusija sa potencijalnim korisnicima, kreiranje još prototipa, još diskusija, kreiranje proto…
  • Sama proizvodnja programa i sve frustracije koje uz to idu:
    • Nejasne i nedovršene specifikacije
    • Kratki rokovi
    • Nedostatak novca
    • Često menjanje ionako nejasnih specifikacija u hodu
    • Programeri hoće da ubiju menadžment zbog svega gornjeg
    • Menadžment mrzi programere jer su “plaćene primadone sa po dva 19" TFT monitora na stolu a opet sve kasni”
    • Testeri mrze programere jer ovi nisu napisali dobra uputstva za testiranje
    • Programeri mrze testere jer su ovi našli “baš specifičnu grešku u programu a na mom računaru sve lepo radi”
    • Prvi korisnici mrze sve jer su dobili nešto što liči na špageti papazjaniju a ne lep i šaren program koji su oni baš eto zamislili
    • Programeri mrze korisnike jer njihovo super-ekstra-izuzetno-delo moraju da pišu ponovo jer zaboga ne zadovoljava neke sitne poslovne zahteve
    • Testeri mrze … i tako sve u krug 🙂
  • Ako postoji i mala nada da će program ikada ugledati svetlo dana, treba spremiti reklamu, odabrati ciljnu grupu, naći nekog normalnog ko može da proda program (programeri tu ne dolaze u obzir – ako su dobri programeri onda su loši prodavci i obrnuto)
  • Ako program ikada i ugleda svetlo dana, treba spremiti dokumentaciju
  • Tu su i pakovanje, distribucija, sistemi za naručivanje i plaćanje
  • Ako program ikada ugleda i prvu mušteriju, treba spremiti i podršku da pruži podršku toj mušteriji

No, to nije sve – programe je teško pisati. Iako ni pravljenje/popravljanje kola nije lako, iako podizanje garaže nije lako, u svim tim zadacima teško da ima misterije – nađete plac, označite, kupite cigle i malter i krenete sa garažom. Kod programiranja, sednete za prazan ekran i od toga treba napraviti nešto što će korisniku zaustaviti dah (= nikada se ne dešava 🙂 ) ili mu barem olakšati dnevni posao. Kompjuter sa druge strane vam u tome uopšte ne pomaže – to je jedna krajnje glupa sprava, koja radi ama baš sve što mu kažete, bilo to dobro ili ne. Tu glupu spravu morate naučiti svemu – i šta znači tekući račun, i šta znači devizni račun i šta je kursna lista, jer (rekoh li već?) ta glupa sprava ne zna ništa. Apstrakcija (i živci potrebni) da ovo izvedete na prostom (iako jako brzom) kalkulatoru nula i jednica je zametnost kojoj većina ljudi nikada se ne prepusti. Što je zadatak teži, treba više vremena i više programera da glupu spravu nauči svim trikovima potrebnim da najnoviji program isped vas izgleda lepo, koristi se jednostavno i prosto se uklopi u vašu dnevnu rutinu.

Da nije sve tako crno, nije – programiranje je krajnji čin stvaranja – iz ničega stvarate delo koje će nekom služiti; prateći kruta pravila (jezika/mašine) kucajući gomile teksta, na kraju završite sa nečim što ima sopstveni život, što će koristit 1, 5, 10, 1.000 ljudi – a to je krajnji cilj programiranja – delo za druge.

U svakom slučaju, kada se požalite na 7,400 dinara za Windows ili kada kada pomislite da nekog čudaka sa naočarima (to je uvreženo mišljenje, iako gomila nas programera ne nosi naočare – evo ja 🙂 ) maltertirate sa: “zašto zaboga to šareno na CD-u toliko košta” setite se ovog teksta … i možda ga poštedite 🙂

Vaš telefon – verzija 1.1.1.16

Posle zaista dugog vremena, evo nove verzije Vaš telefon programa.

www.vesic.org - Vaš Telefon(kliknite za veću sliku)

Za one koji to ne znaju – to je simpatična 🙂 mala aplikacija za pregled vaših mesečnih listinga mobilnih telefona. Podržava Telenor i MT:S (ako neko želi podršku za neku drugu mobilnu mrežu, molim da pošalje listing na mail adresu vas-telefon AT vesic.org) i daje dosta interesantne statističke podatke:

– potrošnju po mrežama (prepoznaje Telenor, MT:S, VIP, crnogorske operatore – ako želite još neke, dostavite prefikse)
– statistika po uslugama (pozivi, SMS, GPRS)

Takođe, više nema “10 naj” brojeva, no su svi brojevi tu, inicijalno sortirani po broju impulsa, ali se sada svi podaci mogu sortirati i po broju poziva, SMS-ova ili po iznosu.

Sada se iz statistike može duplim klikom broj ubaciti u imenik (i naravno, ručno dodati naziv 🙂 ). Ispravljeni su, hm 🙂 i neki suptilni stari bagovi koji su tek otkriveni u razvoju nove verzije.

Program će, ako mu to dozvolite, periodično proveravati da li postoji novija verzija (ne češće od jednom u 30 dana) – naravno, za ovo je potrebna radeća internet konekcija.

Na kraju, ako program snimite preko postojeće stare verzije (u isti direktorijum) sam će pokupiti podešavanja starije verzije, tj. imenik brojeva.

U svakom slučaju, ako imate malo vremena, skinite program i probajte ga – svaki predlog za unapređenjem, ili nekim novim funkcijama je dobrodošao. Lokacija sa svim detaljima i samom arhivom je ovde:

http://www.vesic.org/programi/moji/vas-telefon/